субота, септембар 30, 2017

Bugarska alt. muzika kasnih 80-ih, 90-ih i nultih


  1. Нова Генерация - Страх II (3:58)
  2. Нова Генерация - Момиче Без Спомени (6:34)
  3. Ревю - Ралица (3:43)
  4. Виолетов Генерал - Чувам Сигнала (5:22)
  5. MILENA - ALA-BALA (3:26)
  6. Клас - Госпожа Емилия (5:32)
  7. Стенли - Как се казваш (3:33)
  8. Остава - Ще дойдеш ли със мен (3:30)
  9. Под Дъжда - Водите (4:16)
  10. Irfan - Otkrovenie (5:59)
  11. Smallman - a Junction (7:33)
  12. Ladytron - Kletva (obrada uživo)

среда, септембар 20, 2017

Deseta 100 % Pamučna sintetika, 20/9/07; Apsolut rad.


Tema večerašnje emisije je jedini pravi heroj vašeg naratora, Nik Kejv, koji u subotu 22. septembra (2007) slavi 50. rođendan. Kao i u horoskopu, predstavljao je vagu koja je omogućila moje uravnoteženo odrastanje. Ili ga je uznemirila? Svejedno, obeležila ga je, kao što je 15. avgust te 2005. (inače, trostruki rođendan u mojoj porodici) obeležio moje pohođenje koncerata; takav izliv emocija i suza, jezovitog podrhtavanja, nije obećavao da se ponovi, niti je uopšte ostavljao takvu mogućnost otvorenom. No, to je ionako konstrukt, pređimo mi na činjenice...
Nikolas Edvard Kejv je australijski muzičar, pesmopisac, autor, scenarista i povremeni glumac. Ipak, kako je ovo muzička emisija, pogodite na šta ćemo se fokusirati! Najpoznatiji je po svom radu u uslovnom rok bendu Nick Cave and the Bad Seeds. Trenutno živi u Brajtonu, u Engleskoj, što je jedan njegov i povremeno naš sugrađanin i potvrdio, da ga katkad viđa s klincem u tamošnjem video klubu.
Nik Kejv je osnovao the Bad Seeds, kao internacionalnu prateću grupu, s nemačkim gitaristom Bliksom Bargeldom (iz Einstürzende Neubauten), engleskim basistom Berijem Adamsonom (prethodno član Magazine) i australijskim gitaristom Hugom Rejsom. I Mikom Harvijem, naravno. Kejvova devojka Lejn je takođe kreativno uticala, a ponekad pisala i tekstove. Ova postava snimila je debi album From Her to Eternity koji je izašao 1984.
Kejv se rastao od Lejn sredinom osamdesetih i otpočeo vezu s Elizabet Reker. Dok je bio u Berlinu, izdao je četiri albuma s the Bad Seeds: The Firstborn Is Dead; Kicking Against the Pricks; Your Funeral, My Trial i Tender Prey. Slušamo redom Tupelo, Something’s Gotten Hold on My Heart i City of Refuge.
(Godine) 1996, Cave and the Bad Seeds izdali su Murder Ballads. One sadrže Henry Lee, duet s britanskom rok pevačicom PJ Harvi (s kojom je bio u kraćoj vezi), i Where the Wild Roses Grow, duet s australijskom pop ikonom Kajli Minog, koji je bio mejnstrim hit u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji, i osvojio tri ARIA nagrade, uključujući onu za "Pesmu godine". To znači da smo ove pesme već previše puta čuli, te sada slušamo potpunu koncertnu ekstazu, Stagger Lee.
Njegov sledeći album, The Boatman's Call iz 1997, označio je radikalno udaljavanje od arhetipskih i nasilnih naracija ka biografskim i ispovedačkim pesmama o svojim vezama, pa i o onoj s Harvijevom. Bio je to takođe prvi album koji se u celosti fokusirao na njegovo sviranje klavira. Kao manifest toga, slušamo Lime Tree Arbour.
Leta 1999, oženio se britanskom manekenkom Suzi Bik, s kojom je još uvek, i imaju blizance Artura i Erla. Na scenu se vratio, zajedno s the Bad Seeds, albumom No More Shall We Part 2001. S ovog, možda omiljenog albuma od muzike uopšte, čujmo svakako omiljenu mi stvar, We Came Along This Road.
(Godine) 2000, jedan od Kejvovih heroja, Džoni Keš, obradio je njegovu "The Mercy Seat" na albumu American III: Solitary Man, očigledno se odužujući Kejvu za kompliment koji mu je učinio obradama "The Long Black Veil" i "The (Folk) Singer" s Kicking Against the Pricks albuma. Kejv je bio pozvan da bude jedan od mnogih rok i kantri umetnika koji bi doprineli retrospektivnom CD-u The Essential Johnny Cash, izdatim tako da koincidira s Kešovim 70-im rođendanom. Iznenada, Kejv je povukao duet s Kešom u verziji pesme Henka Vilijamsa, "I'm So Lonesome I Could Cry" u korist Kešovog American IV: The Man Comes Around albuma (2002). Sličan duet, američka folk pesma "Cindy", izdata je posthumno u okviru "Johnny Cash: Unearthed" boks-seta.
Posle izdavanja albuma Nocturama 2003, koji nije uspeo da uzbudi kritičare, Bargeld je objavio da napušta the Bad Seeds ne bi li posvetio više vremena Einstürzende Neubauten, ostavljajući Mika Harvija kao jedinog originalnog člana koji je još uvek u bendu; pored samog Kejva, naravno. Sledeće godine, Kejv je izdao svoju prvu duplu ploču – hvaljeni dupli disk Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus. (I’m) Still in Love, so, Let the Bells Ring, cause, Babe, You Turn Me On.
Februara 2007, Kejv je rekao da, pored albuma s drugom svojom drskosti, Grinderman, priprema sledeći studijski album s the Bad Seeds, koji bi trebalo da je snimljen jula. Inače, Grinderman je prozvan i Mini-Seeds, zato što je sačinjen od Seeds članova, pa i od Vorena Elisa, violiniste i frontmena Dirty Three, s kojim je uradio i muziku za film Proposition, koji je i napisao i dobio nagradu za scenario na filmskom festivalu u Veneciji prošle godine. Pre nego što čujemo The Rider Song otud, a zatim i Vortex odonud, hajde, hajde sad, tj. sledeće subote, 29. septembra (2007) uveče, dođite u Talir na koncert grupe Jarboli.

среда, септембар 13, 2017

Deveta 100 % Pamučna sintetika, 13/9/07; Apsolut rad


Clash/ Dark/ Electro/ Future, svojevrstan nastavak priče o sintpopu. Verujem da vam je nejasnije no ikad, te ostanite uz nas da razjasnimo.
Moderni sintpop je za kratko vreme od grumena postao grudvetinom usled lavine elektrokleš pokreta 2002. Ipak, fanovi ovih žanrova su se često trudili da se razlikuju. Pored Soviet-a i bostonskog benda Freezepop, nekoliko modernih sintpop bendova bilo je spremno da uskoči u elektrokleš vagon vučen lokomotivom u kojoj se kao mašinovođa nalazio Stephen Groth sa svoja dva projekta, žanrovskim Fairlight Children i primarnim Apoptygma Berzerk. Znam ih sve, pa ih čujmo redom navođenja, prvo Freezepop.
Sintpop je ponekad pomešan s elektropopom, koji je generalno frakcija sintpopa koja uključuje robotičkije elemente i osećaj da se radi o elektronskoj muzici. Termin sintpop je postao značajno korišćen u gotik i industrial krugovima da opiše različite stvaraoce alternativne elektronike koji koriste uticaje sintpopa, posebno one u EBM (o kome će biti više reči neki drugi put) i futurepop žanru, kao što su VNV Nation, Covenant i DeVision.
Čujmo sada And One, zatim Melotron kako zajedno s In Strict Confidence izvodi gej-pop klasik osamdesetih, The Sun Always Shines On TV, a onda i Wolfsheim.
Inače, sintpop postoji načelno i u klasičnijem smislu, i to onda kada se tiče prve polovine osamdesetih i pop zvezda koje su za osnovu imale sintisajzer, kao npr. Depeche Mode, a ponekad se okvirno tiče i šarolikosti neo-romantizma toga doba. Da skratimo priču, čujmo Spandau Ballet.
Za kraj, čujmo još i Ultravox, Visage i Japan.

субота, септембар 09, 2017

scar me with your kiss 8 [9. 9. 2017]

CK P-Et svakog meseca u klizajućem terminu objavljuje dvosatni miks:

My Dying Bride - And My Father Left Forever (Зоран Цветковић, 15. 8. 1954 - 23. 8. 2017)
Cloakroom - Gone But Not Entirely (6:25)
COLD BEAT - In Motion (5:49)
Carla dal Forno - The Garden (3:26)
Hope Sandoval and the Warm Inventions - Sleep (3:49)
Public Memory - Mirror (3:57)
Hilary Woods - Sabbath (6:18)
Wolves In The Throne Room - Angrboda (10:03)
Sannhet - Fernbeds (7:28)
Solbrud - Besat af Mørke (8:48)
Banks & Steelz - Wild Season (ft. Florence Welch)
Nite Jewel - Running Out of Time (5:50)
St. Vincent - Los Ageless (4:41)
ATRIARCH - Hopeless (6:07)
Satyricon - Dissonant (4:13)
Silverstein - Mirror Box (3:48)
Zola Jesus - Veka (5:13)
Haley Nonar - Corridors (2:55)
Myrkur - Ulvinde (FACT)
Broken Social Scene - Skyline (4:11)
Keny Arkana - La Vérité Fait Mal (3:27)
Chilla - Mélodrame (2:30)
Yann Tiersen - The Gutter (at Rambla de Catalunya)



How can I hold on when Everything's in motion
I try to stand still but I'm beaten by the wind
How can I move on with my anchor in the ocean
I'm tethered to the waves and I'll never be free

Lost sight of the things I've grown tired of asking for
So tired of looking for the way
Are we at an impasse, a stay away
You'll go your way

среда, септембар 06, 2017

Makedonski scenario (MOZAIQ br. 138, VIII 2017)

Osma 100 % Pamučna sintetika, 6. 9. '07; Apsolut radio


Tema kojom ćemo se večeras baviti je Jelen pivo Live muzički festival, koji će se sutra i prekosutra, 7. i 8. septembra (2007), održati na Kalemegdanu, u Donjem Gradu. No, krenimo redom – festival otvaraju u 16 sati demo bendovi: Manisent i mentalnost, Slaptrap i Dž dž; sledi Marčelo u 17, a Dado Topić & Time u 18 časova, da bi u 20 svoj nastup otpočeo Gary Moore. Nakon rasprodate prolećne turneje po Velikoj Britaniji povodom izlaska novog albuma Close as you get, legendarni bluz gitarista stiže u Beograd. Početak njegove karijere obeležile su grupe Thin Lizzy, Colosseum II i Skid Row. Solo karijeru, Gary Moore je započeo 1973. albumom Grinding Stone i nakon nekoliko rokenrol albuma, početkom devedesetih, vratio se bluzu albumom Still Got the Blues koji je postigao ogroman uspeh. Do sada je objavio trideset solo albuma a poštovaoci slavnog bluz gitariste kažu da je i dalje u formi kao na početku karijere. Pripremite se za režući bluz irskog gitariste uz Enough of the Blues koji ćemo upravo čuti.
Posle Gerija, u 21.30 nastupa Hladno pivo, ako nije nastupilo i pre; Obojeni program svakako nije, nego će u 22.30. Jedan od najvitalnijih rok sastava u Srbiji, osnovan je početkom osamdesetih godina u Novom Sadu. Vrlo brzo postali su aktivni učesnik žive scene koju su osim njih tada činile grupe Boye, La Strada, Luna i Grad. Prvi album Najvažnije je biti zdrav je objavljen tek 1990. Bend se 1993. (posle Discipline Kitschme 1990) pojavio na MTV-ju u emisiji 120 minutes, a nešto kasnije je imao čast da bude prezentiran od strane pominjanog pokojnog kolege, Džona Pila, u njegovim radio emisijama i na njegovim plejlistama. Iza sebe imaju sedam studijskih albuma, poslednje izdanje Da li je to čovek ili je mašina je snimljeno u Holandiji, i objavljeno jula 2005. za izdavačku kuću URBANS. Jedini član iz originalne postave benda je Kebra - glavni vokal i autor angažovanih tekstova unikatne poetike, koji je objavio i nekoliko knjiga poezije. Njegov glas i osoben način pevanja zaštitni su znak ovog benda čija se muzika može najkraće opisati kao alternativni rok s jakim gruvom. Proverite.
Mančesterski sastav Happy Mondays je, nakon četrnaest godina, ovog leta izdao novi album: Uncle Dysfunktional. Neprilagođeni, kreativni, ludo zabavni, autodestruktivni, iščašeni... takoreći ,,24 hour party people’’. Pitanje je kako su uopšte preživeli. Hepi mandejs su nestali s muzičke scene, a nekoliko okupljanja, par svirki, jedan album koji bi svi radije da zaborave, pobeda Beza, perkusioniste i igrača Mandejsa, u britanskom VIP Velikom bratu, učinili su samo da ne iščile baš u potpunosti iz našeg sećanja. Britanski kritičari su, čini se, s pravim olakšanjem dočekali ovaj povratnički album: on je svež, a opet u prepoznatljivom duhu Mandejsa. A kako zvuče uživo novi i stari hitovi jednog od bendova čija je muzika nezaobilazni deo svake dobre žurke, publika Jelen pivo Live festivala imaće priliku da proveri već 7. septembra (2007), tačno u ponoć; nije album Vampira, to je već 8. septembar. Dotad, Playground Superstar.
Darkwood Dub je u svoj izraz involvirao gotovo sve žanrove popularne muzike: od B. B. Kinga do Adam F-a, od sirovog noise-roka do dobro producirane kolaboracije gitara i drum’n’bass-a. Metaforički i koncizni tekstovi pevača Dejana Vučetića Vuče mantre su koje daju specifičnu dimenziju njihovoj muzici. Uz Darkwood Dub se i pleše i razmišlja. Grupa je osnovana početkom 1988. godine. Inspiraciju za ime nalaze u strip-junaku Zagoru koji je živeo u šumi Darkwood. Pre objavljivanja prvog albuma, snimili su muziku za omnibus film Paket aranžman, a takođe izlazi knjiga U vozu za Diznilend, koja sadrži tekstove njihovih pesama. Prvi album Paramparčad se pojavljuje 1993. godine. Pored ovog izdanja objavili su još i albume: U nedogled, Trainspotting (muzika za istoimenu pozorišnu predstavu), Elektropionir, Život počinje u 30-oj, O danima, a do njihovog nastupa sat i 40 minuta posle ponoći 7. septembra (2007), slušamo stvar koja se našla na drugom delu Belgrade coffee shop kompilacije, Steppin’ Out.
Drugi dan Jelen pivo festivala, 8. septembar (2007), počeće nastupima bendova s kompilacije nove srpske scene, Jutro će promeniti sve, izašle ove godine. Tačnije, u 16 sati će nastupiti jedan od mojih favorita, Mothership Orchestra (slušamo stvar s pomenute kompilacije, Then She Kissed Him); sledi Iskaz (koji nećemo čuti, nema ga na kompilaciji), a onda ponovo bend s kompilacije, Štuka, numera koja novi naziv Lord. Za kraj ovog bloka, Repetitor, beogradski bend nastao krajem 2005. jednostavno i energično Ja s kompilacije, a na festivalu od 17.30.
Specijalno okupljeni za nastup na Jelen pivo Live festivalu, kao i za prošlogodišnji Egzit kad sam ih gledao, Plejboj će podsetiti publiku na nezaboravne hitove kao što su "Grizi metak", "Skidam se", "Koliko", "Zajedno", "Znaj", "Super Star", od kojih nijedan nećemo čuti, već stvar Plejboj. Jedinstvena prilika da publika, 8. septembra (2007) u 18.20, počne da se uverava zašto bend nosi epitet jednog od najboljih sastava devedesetih godina.
Sledi Let 3 u 19.30, a zatim onaj zbog koga prevashodno idem drugog dana, Ian Brown.
Kakve veze ima što Ja želim da budem obožavan, kako smo upravo čuli, s njim? Nikakve, osim što je nekadašnji frontmen The Stone Roses, legendarnog benda koji je definisao britansku pop scenu kasnih 80ih i ranih 90ih godina. Autori i uredništvo popularnog muzičkog magazina NME proglasili su debitantski album The Stones Roses iz 1989. najboljim albumom svih vremena. Nakon razlaza mitske grupe, koja je obeležila život cele jedne generacije i inspirisala nastanak sijaset čuvenih rok bendova a potom sagorela na vrhuncu slave, Ian Brown je u stilu pravog žilavog rokera s uspehom nastavio solo karijeru i istraživanje muzike. Izlazak novog, petog po redu Braunovog solo albuma 'The world is yours' zakazan je za 24. septembar, nakon čega će uslediti, već rasprodata, 22 koncerta britanske turneje. Pre svih njih, koncert u Beogradu 8. septembra (2007) u 20.30, a pre toga Time is My Everything, the Sweet Fantastic i Kiss Ya Lips (No ID) s njegovog zasad poslednjeg albuma Solarized, na talasima Apsolut radija, 107,4.
Partibrejkersi su partibrejkeri u 22 časa, a Darko Rundek i slovenačka grupa Laibach su takođe učesnici drugog dana festivala Jelen pivo Live, 8. septembra (2007). Darko Rundek će obradovati sve prisutne setom bržih pesama benda u kom je započeo svoju karijeru, Haustor, kao uostalom i dva puta kada sam ga gledao na Egzitu. S Cargo orkestrom nalazi se na turneji po Evropi, a u Beograd stiže iz Italije neposredno pred svoj nastup u 23.30. Laibach je pak objavio novi album „Volk“ u oktobru 2006. godine. Album predstavlja kolekciju interpretacija nacionalnih himni, uključujući i transnacionalnu njihove utopijske NSK države, ustanovljene 1984. godine. Svaka pesma na albumu inspirisana je i bazirana na državnim i nacionalnim himnama najvećih svetskih zemalja. Dolaze u punom sastavu, s kompletnom audio-vizuelnom produkcijom koju koriste prilikom nastupa, u čiju efektnost sam imao prilike da se uverim početkom godine u Nišu, kao i pre nekoliko godina u Beogradu; u Beogradu ponovo, sat i 20 minuta posle ponoći. Ulaznice za festival prodaju se po ceni od 1.200 dinara za dnevnu kartu, odnosno 2.000 dinara za komplet. Slušamo Rundeka i U-Bahn, a zatim Lajbah i Angliju.
Čast da zatvori festival i našu emisiju pripala je Disciplini kičme, verovatno najoriginalnijem i najuticajnijem aktivnom bendu na srpskoj sceni, ali i šire, na celom ex yu prostoru. Nastao je 1981, nakon raspada najbitnijeg novotalasnog sastava - Šarla Akrobate. Jezgro grupe je autor, basista i pevač Koja. Izraz heavy bass blues najtačnije opisuje muziku koju sviraju - ultimativno i energično tretiranje basa koji je u savršenoj simbiozi s jednostavnim i upečatljivim tekstovima i snažnim bubnjem. Osnovnu postavu benda su od samog početka činili samo bas i bubanj, često obogaćeni trubom i ženskim vokalom. U današnjoj postavi grupe Disciplin A Kitschme, čiji je nastup s Exit festivala 05 objavljen na DVD izdanju Uživo s Egzita, za razliku od onog 2002. kome sam prisustvovao, nalaze se, osim Koje, bubnjar Buca i pevačica Manja. Ovogodišnji album Kada kažeš muzika, na šta tačno misliš, reci mi? je prvo izdanje grupe otpevano na srpskom jeziku posle 16 godina, i posedujem ga na raskošnom originalu, kao i DVD. Pre nekih mesec i po dana, sit sam se izigrao na besplatnom koncertu u centru Paraćina, promociji pomenutog albuma. Neko mora to da spreči.