среда, јануар 22, 2014

Pitome ratne boje

Prekjuče, dvadesetog januara izdavačka kuća Rough Trade objavila je drugi, iščekivani i istoimeni album četiri losanđeleske žene sastavljene u Warpaint. To je povod za tekst, a razloga ima makar koliko i boja...
image
FOTO: The Guardian
Prva na fotki, a poslednja pridošla u bend je bubnjarka Stela Mozgava, Australijanka, rekao bih, poljskog porekla, što bi objasnilo ruske hakere koji su joj zaposeli Tviter nalog jutro nakon što je jedanaestog januara album procureo; do nje je pevačica i gitaristkinja Emili Kokal, čiji je tadašnji dečko Džon Frušante producirao njihov prvi album 2010. Ne kažem debi, jer je godinu dana pre albuma izašao EP Exquisite Corpse.
Do Emili je basistkinja i pevačica Dženi Li Lindberg, verenica Krisa Kaningema, čiji ste video za Aphex Twin mogli da vidite, a čiji ćete dokumentarac o grupi Warpaint, Love is to Die, moći da vidite ove godine. Dženi je i sestra glumice i manekenke Šenin Sosamon, koja im je jedno vreme i bubnjala i režirala video. A do Dženi je gitaristkinja i pevačica Tereza Vejmen, na koncertu, a verujem i u studiju, zaslužna i za brojne humane sintetičke zvuke. Terezin dečko je takođe muzičar, Džejms Blejk, čime završavam tabloidni deo.
Album The Fool izašao je 25. oktobra 2010, a tri godine i nedelju dana kasnije kupio sam ga posle njihovog pariskog nastupa, kada su s tog albuma izvele zadivljujuće pesme Bees, Undertow i Composure.
Sedamdeset jedan dan posle toga, 11. januara u 22.20 prvi put sam pustio album Warpaint, i otad ga čuo više puta nego ijedan album za nedelju dana, zaista mnogo puta, a nije mi dosta niti ima naznaka dosade.
Mnogo sam i intervjua i recenzija pročitao, iako sam očekivao da ih neće biti pre zvanične objave albuma, pa je iz onoga što biste čitali o pesmama izuzet moj presek s tim prikazima, a pogled na album menjao se iz slušanja u slušanje (u slušanje), iz tihog u preglasno, u slušanje na slušalicama, te je ovo fotka pogleda u nedelju uveče, sonografija albuma koji elegantno objedinjuje poglavlja 50-godišnje istorije alternativne muzike i dosnimava im zvuke koji tek treba da budu pronađeni u svemiru. Kul kao let u kosmos, bestežinski a gravitacioni, prozračan, ispran a raznobojan, kao kod direktora fotografije serije Bro(e)n.
image
FOTO: Warpaint
Intro ispada nakon nekoliko sekundi i ispala se izvinjava, a izvinjenje ostaje na snimku, što čini jedan od najsimpatičnijih početaka albuma otkad je početaka albuma. Keep It Healthy razrađuje temu intra, a na srpskohrvatskom pesma bi se zvala Tata brada (Blok aut) Na rubu neke šume ([po]sadi svoje agrume; Ivana Picek). Love is to Die je da igraš dok se ne istopiš i sa suzama stopiš, što mi se uživo takoreći desilo. Hi je trip-hop a nije iz Bristola, a Biggy posveta prerano preminulom Notornom Bigiju, sint koji vodi isto tamo. I to je pet pesama koje smo mogli da čujemo i pre pojave albuma, prve četiri i uživo (minus ispad).
image
FOTO: The Line of Best Fit
Teese je folktronski solfeđo, odmjaukani nagoveštaj da aduti nisu olako kaširani, nego ih ima i više od propisa špila; zlatne ste, a sada sam i ja zlatan, što je parafraza stiha koji otpočetka opisuje naš odnos. Disco//very otkriva vrli novi disko, saund koji su deca sa stanice Zoo čula u diskoteci Sound, samo bez pomagala. Go In je odlazak u jutro posle, kada se začudo osećate dobro: Feeling Alright; deca ljubavi Nika Kejva i mačje snage Čen Maršal. Cc je svrdlanje nalik na vijugu koju kopija mejla o raskidu može da izbuši. Drive je vožnja digitalne duše, 21 gram digitalnog pepela u digitalnoj urni. Son je novembarska žalopojka, nebo koje je palo iako smo ga gurali od sebe; ono što je prošle godine bila pesma Push the Sky Away, a mislili smo da posle nje neće doći ova godina. Došla je i odmah nam donela album godine, a i mog života.
image
FOTO: Tumblr
Warpaint je ono što je prošle godine bio Kejvov album Push the Sky Away, pretprošle Sun – album pomenute Cat Power, pre deset godina je to bio istoimeni album Kjura, čiji post-pankrti bas je Dženi Li Lindberg posudila i ne namerava da vrati, a pre petnaest – album Host gotik grupe Paradise Lost. Nađen.
Geometrijska deklinacija ka katarzičnoj katatoniji je očita, ali i rastuća milina i toplota smlačena jedino prohladnim prolećnim planinskim potočićem koji će posle ipak najavljenih snegova biti baš dubok potok.
Petar Cvetković Krstev, objavljeno na iSerbia i WarpaintSerbia i 27. 1. na portalu Novog puta

3 коментара:

ves је рекао...

Gde si bio tad?
http://withthepilots.blogspot.com/2010/08/just-like-stars-up-on-your-ceiling.html

:)

Анониман је рекао...

U Jagodini kao i sad, a ne u SAD : ) Totalno gotivno što si ih videla već tad, i što su izvele Majesty i Stars - ali, ipak, Pariz > Njujork > Bgd ,)

I, daj mi, molim te, recept kako da svako malo budem u NY, imam utisak da si non-stop tamo, što je sjajno.

http://www.youtube.com/watch?v=ui6ERk-AySw

Анониман је рекао...

*Pariz > Njujork < Bgd, tj. Njujork < Pariz < Bgd ,-)