субота, новембар 28, 2015

Delić "Proširenja područja borbe" M. Uelbeka (Booka, 2015)

Čitati uz Sunn O))) Kannon, 2015.

Neki vrlo rano iskuse zastrašujuću nemogućnost da žive sami sa sobom; oni, u suštini, ne podnose samu zamisao da bi mogli da se suoče s vlastitim životom, da svoj život sagledaju u celosti, bez zasenčenih delova, bez pozadine. Njihovo postojanje, cenim, predstavlja svojevrstan izuzetak u odnosu na prirodne zakone, ne samo zato što taj rascep, koji se ogleda u suštinskoj neprilagodljivosti, nastaje izvan svake genetske svrhe, već i iz razloga ekstremne oštroumnosti koju predstavlja, oštroumnosti koja očigledno prevazilazi percepcijske obrasce običnog života. Dovoljno je ponekad neko drugo biće suočiti s njima, pod pretpostavkom da je i ono isto tako čisto i transparentno kao i oni sami, pa da se taj nepodnošljivi rascep rastvori u jednoj blistavoj čežnji koja neprekidno teži nečemu što je apsolutno nepristupačno. I tako, kao što ogledalo iz dana u dan pruža jednu te istu sliku beznađa, dva paralelna ogledala čine i grade jasnu, gustu mrežu koja ljudsko oko vodi jednom beskonačnom putanjom, bez ograničenja, bezgraničnom u njenoj geometrijskoj čistoti koja nadilazi sve patnje ovoga sveta.

Dodatak: http://libreto.net/2015/11/srpsko-stanoviste-je-prvo-i-poslednje-utociste-za-nistarije-intervju

Нема коментара: